forex trading logo
Banner

Banner
Home Aktualno Novosti DSŽ Prijedlog za ocjenu ustavnosti
Prijedlog za ocjenu ustavnosti PDF Print E-mail
Written by dsz   
Tuesday, 24 March 2015 12:23

USTAVNI SUD
REPUBLIKE HRVATSKE
Trg Svetog Marka 4
10000 ZAGREB


PODNOSITELJ PRIJEDLOGA: DEMOKRATSKA STRANKA ŽENA
10000 Zagreb, Dinarska 39
e- mail This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it   mob 099 45 99999
______________________________________________________________________

Na temelju članka 38. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske  (“Narodne novine” broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst),  podnosimo


P R I J E D L O G
za pokretanje postupka za Ocjenu suglasnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (Narodne novine 19 /15) s Ustavom RH   

–    u cjelini, te posebno suglasnosti odredaba članka  8., 12., 13., 14. i 22.
Zakona  s odredbama članka 1., 3., 5., 14., 22. i 45. Ustava Republike Hrvatske
4x _____________________________________________________________________

I   Podnositelj prijedloga ističe da su za ocjenu suglasnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (NN 19/15) s Ustavom Republike Hrvatske, mjerodavne sljedeće odredbe Ustava Republike Hrvatske:

Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 5.
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.



2
Članak 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.

Članak 22.
Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.
Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.

Članak 45.
Hrvatski državljani s navršenih 18 godina (birači) imaju opće i jednako biračko pravo u izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu, u skladu sa zakonom.

II  Podnositelj prijedloga ističe da su odredbama članka 8., 12., 13., 14. i 22.  Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, umjesto da se postignu ciljevi koji su bili navedeni u Obrazloženju uz Prijedlog ovog zakona, netransparentnošću i izbjegavanjem šire drušvene rasprave /80% se odnosila na preferencijalno glasovanje kao dimnu zavjesu, koje se na kraju svelo na jednog kandidata sa 10% cenzusa/, hitnim postupkom i različitim drugim manipulacijama u postupku njegova donošenja postignuti sasvim drugi prikriveni ciljevi koje Predlagač nije obrazložio u postupku donošenja Zakona.
Navedeni ciljevi u obrazloženju prijedloga Zakona su: uvođenjem preferencijalnog glasovanja, omogućiti veću participaciju i utjecaj građana u izbornim procesima - postizanje uravnoteženog sudjelovanja žena i muškaraca u političkom i javnom životu – modernizacija i racionalizacija izborne promidžbe.
Međutim, predlagač Zakona različitim proceduralnim manipulacijama, hitnim postupkom te unošenjem u zadnji trenutak pojedinih odredbi u konačni prijedlog Zakona, pa i izmjenama u tom konačnom prijedlogu u posljednji trenutak prije njegova izglasavanja, zapravo je postigao da je pravi rezultat bio donošenje Zakona koji je duboko nedemokratski i diskriminatorski s ciljem eliminacije i prikrivene lustracije političkih protivnika, (kao što su male stranke, nezavisni i nepodobni kandidati ili nove političke grupacije), te su ostvarene pretpostavke za stvaranje političkog monopola. Zakon je zbog svoje diskriminatornosti u velilkoj mjeri izazvao negativnu reakciju šire društvene javnosti a i cjelokupne parlamentarne oporbe koja je u trenutku njegova izglasavanja kompletna napustila sabornicu /iako objektivno taj Zakon nije čak niti bio usmjeren protiv njih).
Uzimajući u obzir obrazloženje, skraćeni i izmanipulirani postupak donošenja, vrijeme njegova donošenja/neposredno godinu dana prije izbora ili čak i kraće ako se izbori raspišu ranije/ te cilj i diskriminatorski sadržaj  Zakona, čime su narušene odredbe članaka 1., 3., 5., 14., 22. i 45 Ustava RH / - osobito su narušena temeljna načela slobode, pravičnosti, jednakosti, ravnopravnosti, jedinstvenosti i suglasnosti izbornog sustava, opće biračko pravo i dr./ smatramo da Zakon u cjelini nije u skladu s Ustavom RH.

III Kako bi dokazao navedeno, Podnositelj prijeloga posebno ističe i obrazlaže odredbe Zakona koje nisu u suglasnosti s Ustavom RH,  kako sljedi:



3
Članak 8.

U članku 9………………………………
Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:
»Birači i političke stranke ne smiju kandidirati osobe koje su pravomoćnom sudskom odlukom osuđene na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci i to ako se u trenutku stupanja na snagu odluke o raspisivanju izbora izrečena kazna izvršava ili tek predstoji njezino izvršenje.
Birači i političke stranke ne smiju kandidirati osobe za koje u trenutku stupanja na snagu odluke o raspisivanju izbora nisu protekli rokovi rehabilitacije prema posebnom zakonu, a koje su pravomoćnom sudskom odlukom osuđene za:
1. kaznena djela iz Glave IX. Kaznenog zakona (»Narodne novine« br. 125/11. i 144/12.) protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva:
– genocid, zločin agresije, zločin protiv čovječnosti, ratni zločin, terorizam, terorističko udruženje, mučenje, ropstvo,
2. kaznena djela iz Glave X. Kaznenog zakona (»Narodne novine« br. 125/11. i 144/12.) protiv života i tijela: teško ubojstvo,
3. kaznena djela iz glave XXVIII. Kaznenog zakona (»Narodne novine« br. 125/11. i 144/12.) protiv službene dužnosti: zloupotrebe položaja i ovlasti.«

Unošenjem ove odredbe u Zakon, te njezinim izmjenama u posljednji trenutak prije glasovanja, predstavlja očigledan pokušaj političkog obračuna između predlagača Zakona /jedne političke stranke/, prema mogućem kandidatu na parlamentarnim izborima iz konkurentske druge političke stranke, koji je pravomoćno osuđen za kazneno djelo.
Međutim, unošenjem ove odredbe koja bi na prvi pogled imala i oporavdanja, te ovako krnjavo definirane u Zakon, otvara mogućnost mnoštva “predizbornih” političkih obračuna i manipulacija.
To se prije svega odnosi na kaznena djela navedena pod:
3. kaznena djela iz glave XXVIII. Kaznenog zakona (»Narodne novine« br. 125/11. i 144/12.) protiv službene dužnosti: zloupotrebe položaja i ovlasti.«
Naime, općepoznato je iz dosadašnje prakse da su se za takva djela pojavljivale kaznene prijave i učestalo pokretali kazneni postupci upravo u predizborno vrijeme, kako bi se na ovaj način eliminirali politički protivnici, a upravo kaznena djela protiv službene dužnosti: zloupotrebe položaja i ovlasti, predstavljaju veliki izvor i mogućnost za različita tumačenja i postupanja različitih tijela, sudova i šarolikost sudske prakse.
Navodimo samo dva banalna primjera/ općepoznato masovno zapošljavanje bez ikakvih kriterija „ preko veze“ svojih klijenata- od političkih struktura koje dođu na vlast, a na drugoj strani kazneni progon političkih protivnika za samo jedan slučaj zapošljavanja „preko veze“            Isto tako , dok strukture na vlasti masovno bez jasnih kriterija potpomažu i doniraju razne udruge i organizacije, s druge strane se pokreću kazneni postupci protiv političkih protvnika za samo „jedan slučaj“ doniranja neke udruge.                                    Mogućnost različitih zloupotreba kaznenog prava u političke svrhe može se isto tako koristiti čak i u slučajevima najtežih kaznenih djela – tu navodimo npr. ratni zločin, gdje se u svakom trenutku pred izbore protiv nekog zapovjednika iz rata, ako se kandidira na izborima, može pokrenuti kazneni postupak zbog u sudskoj praksi vrlo fleksibilne definicije „zapovjedne odgovornosti“, /presude za ta djela su se kretale od dugogodišnje zatvorske kazne do potpunog oslobađanja istih/.            Isto tako, odredba da »Birači i političke stranke ne smiju kandidirati osobe koje su pravomoćnom sudskom odlukom osuđene na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci i to ako se u trenutku stupanja na snagu odluke o raspisivanju izbora izrečena kazna izvršava ili tek predstoji njezino izvršenje.“ predstavlja mogućnost velikih manipulacija, jer je upravo ova
4
izmjena Zakona, bila namjenjena za konkretan slučaj političke eliminacije za ove izbore, a i odredba „tek predstoji njezino izvršenje,“ mogla bi se vrlo različito i fleksibilno tumačiti.                Da ne navodimo mogućnost kandidiranja na lokalnom nivou bez gotovo ikakvih kazneno-pravnih ograničenja na funkciju gradonačelnika gradova, od kojih je npr., Zagreb po broju stanovnika veći i od nekoliko izbornih jedinica. A koliko je stvarno predlagaču Zakona stalo da se od kandidiranja isključe osobe koje su osuđene za kaznena djela-pravi je primjer upravo sadašnje kandidiranje za gradonačelnika jednog većeg grada prvaomoćno osuđenog kandidata, od strane predlagača ovog Zakona.
Sve naprijed ukazuje da ova odredba Zakona, naprosto neodrživa jer predstavlja mogućnost različitih političkih zloupotreba i manipulacija, te narušava usklađenosti i jedinstvenost cjelokupnog izbornog sustava u RH /na državnom, regionalnom i lokalnom nivou/, a u suprotnosti je sa odredbama članaka 1., 3., 5., 14., 22. i 45 Ustava RH / -osobito su ovom odredbom narušena načela slobode, jednakosti, pravičnosti, ravnopravnosti, jedinstvenosti i opće biračko pravo i dr./

Članak 12.
U članku 20. stavak 1. mijenja se i glasi:
»Pravo predlaganja stranačkih lista za izbor zastupnika u Sabor imaju sve političke stranke registrirane u Republici Hrvatskoj na dan stupanja na snagu odluke o raspisivanju izbora iz članka 5. ovoga Zakona«.
Iza stavka 3. dodaju se stavci 4., 5., 6. i 7. koji glase:
»Političke stranke predlažu liste na temelju pravovaljano prikupljenih potpisa birača. Za pravovaljanost prijedloga liste izborne jedinice za izbor zastupnika u Sabor potrebno je prikupiti najmanje 1500 potpisa birača.

Predlagač Zakona je uvrštavanjem ove odredbe tek u Konačni prijedlog izmjena i dopuna Zakona, pokazao koji je pravi cilj ovog Zakona, a ne oni ciljevi koji su navedeni kao razlozi zbog kojih se donosi ovaj Zakon. Predlagač Zakona nije uvrstio ovu odredbu u prijedlog Zakona, kako bi izbjegao kritike i širu i ozbiljniju raspravu u samom Hrvatskom saboru, a i širu društvenu raspravu.        A cilj ove odredbe je eliminacija i lustracija istinskih političkih protivnika, radi ostvarivanja političkog monopola i u konačnici bipolarnog odnosno jednopartijskog sustava po svima poznatoj formuli ( X=Y )=X. Trivijalno i lakonsko obrazloženje za politički nepismene „ tko ne može skupiti 1500 potpisa ne treba izaći na izbore“ u prijevodu za malo politički pismenije znači sljedeće:         - da za liste u 10 izbornih jedinica u RH, treba skupiti 15000 potpisa + 10% (zbog mogućnosti postojanja nevažećih potpisa) što onda sve skupa iznosi najmanje 16000 potpisa,                - da te potpise treba skupiti u iznimno kratkom roku od 15 dana,                    - da za skupljanje tolikog broja potpisa u iznimno kratkom roku, stranka treba potrošiti za štandove, administrativne i druge troškove, najmanje cca 70.000, kuna.                    Svi ovi uvjeti su postavljeni tako da praktični budu nedostižni za manje neparlamentarne stranke i eventualno nove političke grupacije, jer se parlamentarne stranke financiraju iz državnog proračuna  i navedeni im iznos troškova za skupljanje potpisa predstavlja tek sitnicu, dok manje neparlamentarne stranke ili eventualno nove političke stranke, koje se same financiraju, mogu tek sanjati o nedostižnom iznosu od 70.000,00 kuna.                                 Zbog toga dok se na drugi način ne riješi pitanje pravičnijeg financiranja sudjelovanja na izborima ili dok se bar svima ne daju besplatni štandovi za skupljanje potpisa, ova odredba je u svojoj suštini namijenjena eliminaciji političkih protivnika i stvaranju političkog monopola, te su tom odredbom narušena temeljna načela iz članaka 1., 3., 5., 14., 22. i 45  Ustava RH kao što su osobito načela: slobode, jednakosti, pravičnosti, ravnopravnosti, opće biračko pravo i dr./

5
Da nije jednostavno skupiti toliki broj potpisa u tako kratkom roku, bez velike stranačke infrastrukture-mašinerije, potkrepljujemo činjenicom da je na proteklim predsjedničkim izborima, tek jedan kandidat bez potpore većeg broja stranaka uspio skupiti nešto više od 10000 potpisa, a da su drugi kandidati koji nisu imali veću stranačku potporu odustali od kandidature zbog toga što nisu uspjeli skupiti potpise. Zbog toga se postavlja temeljno pitanje koja je suština demokracije, svodi li se ona samo na formalni broj skupljenih potpisa pod neravnopravnim uvjetima ili na izboru kvalitetnih kandidata i kvalitenih programa za dobrobit jedne društvene zajednice?
Osim, toga ova odredba otvara i niz drugih pitanja njezine suglasnosti s Ustavom RH. Ova odredba kako je definirana iako ne sasvim jasno i nedvosmisleno, traži da je za pravovaljanu listu potrebno prikupiti najmanje 1500 potpisa birača, a što bi značilo da se za svaku od listu potpisi mogu skupljati na cjelokupnom teritoriju RH, bez obzira na to što postoji teritorijalna podjeljenost na deset izbornih jedinica, kao i što kandidati mogu biti na listi u svakoj  izbornoj listi, bez obzira na mjesto prebivališta.     Postavlja se zbog toga pitanje Ustavnom sudu RH, može li se dogoditi da se pred same izbore ili još gore u tijeku skupljanja potpisa iznjedri tumačenje, kako se to često događa, da se potpisi za konkretne izborne liste moraju skupljati samo u utvrđenim izbornim jedinicama.                 Ovakva odredba može dovesti i do toga da zbog čiste praktičnosti političke stranke skupljaju potpise u gradovima gdje je veća koncentracija stanovništva.                                      Zbog toga se može dogoditi da jedna ili sve stranka skupe potpise za svih deset izbornih jedinica npr. u Zagrebu i da postave npr.,  sve kandidate koji imaju prebivalište u Zagreba na svoju liste u drugim izbornim jedinicama, pa bi se time nametale liste i kandidati biračima jedne izborne jedinice u drugoj izbornoj jedinici, bez potpore i potpisa birača iz te izborne jedinice, te se time narušava jednakost i opće biračko pravo/osobito pasivno/ pravo jednakosti i ravnopravnost birača u svim izbornim jedinicama, a koje je pravo zajamčeno člankom 3., 14. i 45. Ustava RH.                Konačno, postavlja se načelno pitanje Ustavnom sudu, može li zakonodavac u istom Zakonu davati prividna prava svim političkim strankama i nezavisnim kandidatima da se kandidiraju na izborima uz istovremeno postavljanje takvih neostvarivih uvjeta i limita kojima se isključuje konzumiranje tih temeljnih prava koja su zajamčena Ustavom RH i tim istim Zakonom, odnosno da svi u RH imaju pravo na jednakost, pravičnost, ravnopravnost, opće biračko pravo....ili si zakonodavac u idućim izmjenama Zakona može uzeti za pravo da podigne limit za izlazak na izbore na npr., 10000 ili 20000 potpisa birača po izbornoj jedinici ili da podigne izborni prag sa 5% na 15%, - te da u konačnici onda umjesto demokratskog jedini način za smjenu vlasti bude onaj Ukrajinski ili sl.           

Članak 13.
U članku 21. stavku 2. riječi: »najmanje 500 potpisa« zamjenjuju se riječima: »najmanje 1500 potpisa«.                                           
Isto tako,  kao što je prethodno navedeno u obrazloženju zbog čega članak 12. Zakona nije u skladu s temeljnim odredbama Ustava RH, ističemo da je temeljni cilj ove odredbe eliminacija i lustracija istinskih političkih protivnika, radi ostvarivanje političkog monopola i u konačnici bipolarnog odnosno jednopartijskog sustava po formuli:    ( X=Y )=X. Samo što cilj ove odredbe nije eliminacija neparlamentarnih političkih stranaka, već nezavisnih kandidata na listama, odnosno specijalno je namijenjena za eliminaciju u novije vrijeme najavljivanih povezanih lista nezavisnih kandidata.        Iako je predlagač Zakona obrazlagao, da je opravdan razlog za eliminaciju manji političkih stranaka njihovo preveliko brojčano sudjelovanje na izborima sa svojim listama/što apsolutno nije istina, jer od ukupnog velikog broja registriranih političkih stranaka samo se manji broj njih pojavljuje na izborima- /a i neke od njih su tek kćeri većih stranaka/ onda za eliminaciju nezavisnih kandidata i lista ovo opravdanje apsolutno ne stoji, jer u prethodna dva ciklusa parlamentarnih izbora sudjelovao je vrlo mali, gotovo zanemariv broj nezavisnih lista i kandidata.
6
Već i dosadašnji limitom od najmanje 500 skupljenih potpisa, nedostatkom financijskih sredstava za financiranje izborne promidžbe, medijskom cenzurom i dr., nezavisnim kandidatima bila su gotovo zatvorena vrata za sudjelovanje na parlamentarnim izborima, a uvođenjem ovog novog trostruko većeg limita od 1500 potpisa vrata nezavisnim kandidatima za sudjelovanje na parlamentarnim izborima su definitvno zalupljena.                                             Nezavisni kandidati su već praktično onemogućeni da izađu na izbore za EU parlament uvođenjem limita od 5000 skupljenih potpisa birača, a uvođenje obveze za skupljanje 1500 potpisa očito je blizu uvođenja novog limita od 5000 potpisa i za parlamentarne izbore, što bi bio i kraj nezavisnih kandidata i onemogućeno im samostalno političko djelovanje kao pojedinca-individue bez stega i stranačkih okova.                                         Konačno da zaključimo, trostrukim povećanje sakupljenih potpisa na 1500 za izlazak na parlamentarne izbore, predstavlja negaciju temeljnih prava nezavisnih kandidata, a osobito njihovih povezanih lista, da sudjeluju na izborima zastupnika za Hrvatski sabor, a koja su im zagarantirana Ustavom i ovim Zakonom.                                              Ova odredba članka 13. Zakona je u soprotnosti sa samim ovim Zakonom, jer onemugućava korištenje prava sudjelovanja na izborima koja se daju tim Zakonom, a krši i temeljna načela iz članaka 1., 3., 5., 14., 22. i 45  Ustava RH kao što su osobito načela: slobode, jednakosti, pravičnosti, ravnopravnosti, opće biračko pravo i dr./   


Članak 14.
Iza članka 21. dodaje se članak 21.a koji glasi:
»Članak 21.a
Prilikom utvrđivanja i predlaganja stranačkih lista i neovisnih lista za izbor zastupnika u Sabor predlagatelji lista dužni su poštovati načelo ravnopravnosti spolova i voditi računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca na listama.
Lista za izbor zastupnika u skladu je s načelima iz stavka 1. ovoga članka ako je na listi najmanje 40% pripadnika svakog spola. Lista na kojoj nije zastupljeno najmanje 40% pripadnika svakog spola nije pravovaljana.«

Unošenje ove odredbe u Zakon predstavlja tek najobičniju farsu kojom se ne rješava pitanje ravnopravnosti spolova odnosno zaštita podzastupljenog /ženskog spola/, već se naprotiv omogućava cementiranje neravnopravnosti spolova.                                Stavak  1. i 2. ovog Zakona, u potpunoj su kontradikciji , jer u stavku 1. se navodi da su predlagatelji lista dužni poštovati načelo „ravnopravnosti“ spolova i voditi računa o „uravnoteženoj“ zastupljenosti žena i muškaraca na listama.                                Načelo ravnopravnosti se ne poštuje u ovom članku stavku 2. Zakona, jer u RH ima više od 50% osoba ženskog spola, pa bi zastupljenost spolova trebala biti utvrđena u odnosu na postotak stanovništva.                                                Načelo uravnoteženosti se također ne poštuje, jer se onda Zakonom trebalo utvrditi da se kandidati ženskog i muškog spola naizmjenično stavljaju na izbornu listu.                    Po ovakvoj definiciji Zakona sa postotkom od najmanje 40% pripadnika oba spola, ništa se ne rješava jer taj postotak može biti bilo koji npr., 20%, 27%, 36% ili 43%, a ako je na ovaj način definirana ravnopravnost i uravnoteženost spolova na listama, onda se ništa bitnije ne mijenja u odnosu na dosadašnje stanje osim eventualno statističkih podataka.                            Da je predlagač Zakona imao ozbiljnu namjeru poštivati načelo ravnopravnost i uravnoteženosti oba spola kod sastavljanja lista onda bi uveo definiciju o zastupljenosti prema postotku spolova u stanovništvu, pa bi to onda bilo 50% ili stvarni postotak udjela spolova, a lista bi se morala da bi se
7
poštovala uravnoteženost sastavljati tako da su na njoj naizmjenično osobe ženskog i muškog spola.    Na ovaj način se tjera političke stranke, da bez obzira na strukturu svoga članstva i programe i
interese koje zastupaju, samo formalno stavljaju na svoje liste 40% osoba oba spola i to tako da će podzastupljeni/ženski spol/ uglavnom dobiti zadnja mjesta na listama koja nemaju nikakav izgled za prolazak, samo kako bi se ispunila nekakva forma koja u suštini ne predstavlja niti ravnopravnost niti uravnoteženost spolova na listama.                                    Ovako definirana odredba što je i najbitnije i što je suština, neće stvarno povećati postotak podzastupljenog/ženskog/spola u Hrvatskom saboru.                        Ovako definirana odredba zapravo ograničava konkretno pravo Demokratske stranke žena i eventualno drugih stranaka koje se suštinski i istinito zalažu za veće sudjelovanje žena u društvenom i političkom životu, da s obzirom na svoju strukturu, program i interese stavi na svoje liste veći postotak žena od ovdje propisanog.                                        Naime, Demokratska stranka žena u posljednja dva izborna ciklusa za Hrvatski sabor je u svih deset izbornih jedinica imala na svojim listama od 70% do 100% žena, te tako znatno povećala postotak žena u izbornim procesima u RH.                                 Prema tome, ovakva odredba koja predstavlja najobičniju farsu i tek običnu formalnost, te cementira postojeće neravnopravne odnose, krši prava i slobode onih sudionika izbora koji suštinski žele povećati broj žena i to ne samo na listama, već i u Hrvatskom saboru.
Zbog svega navedenog, konstatiramo da je ova odredba proturječna i u koliziji već u stavku 1. i 2. članka 21a ovog Zakona,  a također krši i temeljna načela iz članaka  3., 14.,  i 45  Ustava RH, osobito načela: slobode, jednakosti, pravičnosti, ravnopravnosti, opće biračko pravo i dr./

Članak 22.
U članku 30. stavku 1. riječi: »jednakosti svih političkih stranaka koje su istakle« zamjenjuju se riječima: »pravične zastupljenosti sudionika u izborima koji su istaknuli«, a riječi: »i jednake mogućnosti predstavljanja programa i promidžbe političkih stranaka« zamjenjuju se riječima: »pravične mogućnosti predstavljanja njihovih programa i vođenja izborne promidžbe«.
Stavak 2. mijenja se i glasi:                                        »Pravilima iz stavka 1. ovoga članka razradit će se i utvrditi oblici i vrijeme praćenja izborne promidžbe političkih stranaka, oblik, trajanje i druga pitanja vezana za oglašavanje, način predstavljanja programa političkih stranaka, kandidata na stranačkim i na neovisnim listama, kandidata za zastupnike pripadnika nacionalnih manjina, stranačkih dužnosnika te pravila za emisije s izbornim sučeljavanjima.«.
Stavak 3. briše se.

Na kraju kako bi Predlagač zakona,  bio do kraja dosljedan u svojoj namjeri da eliminira i što više onemogući političke protivnike da prezentiraju svoje programe mijenja i odredbe o postupanju elektronskih i drugih medija u provedbi promidžbe.
U članku 30. stavku 1. umjesto riječi “ jednakost” koja  izražava nedvosmislenu mjerljivost i izjednačava sve sudionike izbora, a koja je jednakost zajamčena odredbama članaka 3. i 14. Ustava RH uvodi riječ “pravičnost” koja je praktično nemjerljiva, već ovisi o subjektivnoj volji i procjeni onoga koji određuje što je pravično.
Ovdje se postavlja temeljno pitanje može li “pravičnost” objektivno i nepristrano utvrđivati za sebe i političkog protivnika, onaj koji je na vlasti i koji je direktni sudionik u izborima. Zbog toga izmjena riječi “jednakost” u “pravičnost” u članku 30. stavak 1. nije tek samo formalnog karaktera već se time narušava jedno od temeljnih načela „jednakost“ a koja je jedna od najviših  vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava (članak 3. Ustava RH).

8
Brisanjem stavka 3. u članku 30. ovog Zakona, koji je utvrđivao ukupno vrijeme svih emisija i zakup u “jednakom trajanju” svih emisija između većinske političke stranke i oporbene političke stranke ili koalicije, također je narušeno ustavno načelo “jednakosti”.
Čak i dosadašnjom definicijom gdje je Zakonom utvrđena “jednakost” u iznošenja i obrazlaganju svojih izbornih programa te izbornoj promidžbi, ta se jednakost gotovo svela na nulu.
Naime, godinu dana prije izbora javni mediji, kao i svi ostali koji su uglavnom pod utjecajem jednih te istih političkih struktura /zbog strukture vlasništva, te njihove interesne povezanosti s vlastodršcima ili zbog davanja koncesija/ svi ti mediji odrađuju tzv. predkampanju, za svima poznate stranke odnosno vlastodršce, te eventualno nekoga poželjnog ili bezaopasnog političkog protivnika iz oporbe.
Za sve ostale registrirane neparlamentarne stranke ili eventualno nove nepoželjne političke stranke ili nezavisne kandidate, vrata medija su zatvorena sa devet brava.
Tek pred same izbore imaju pravo na par minuta predstavljanja svojih programa u javnim medijima /obično na sporednim TV kanalima čija je gledanost vrlo mala, u terminima kad je gledanost ili slušanost programa vrlo slaba ili je slaba pokrivenost signalom cjelokupnog teritorija), a u privatnim medijima s nacionalnom koncesijom ta je mogućnost svedena tek na njihove portale.
Sve to je dovelo do toga da se vlastodršci uopće niti ne koriste ovom tzv. službenom promidžbom, pa bahato niti ne dolaze na sučeljavanja sa političkim protivnicima, zato što im to objektivno nije niti potrebno, jer su oni svoju promidžbu odradili u besplatnoj predkampanji, koju su im omogućili mediji.
Zbog tog niti nema stvarnog sučeljavanja izbornih programa, što značajno šteti razvoju demokracije i mogućnosti izbora najkvalitetnijih programa i kandidata, a u konačnici dovodi do propasti društva i države.
Koliko je značajno predstavljanje izbornih programa i kandidata u medijima je opće poznata stvar-koga nema u medijima, taj kao da se niti ne natječe na izborima.

Konačno da zaključimo, brisanjem bar zakonske garancije “jednakosti” u iznošenju programa i promidžbe, definitivno bi onemogućilo bilo kakvu mogućnost iznošenja i prezentacije svojih programa od strane istinske oporbe.

Podnositelj prijedloga, Demokratska stranka žena, ne podnosi ovaj prijedlog zbog sebe i svojih parcijalnih interesa/jer je već izašla na nekoliko parlamentarnih  izbora i realno zna kakvi su joj izgledi i na ovim predstojećim izborima/, već zbog osjećaja odgovornosti prema demokraciji i budućnosti RH i osobito naših mladih, te očekuje od Ustavnog suda RH da preuzme svoj dio odgovornosti, koji je daleko veći od naše i da sagledavajući sve navedene činjenice, donese u interesu budućnosti demokracije i budućnosti ove zemlje odgovarajuće odluke.

Kako je jedna od temeljnih ovlasti i zadaća Ustavnog suda RH da štiti temeljna ljudska prava jednakosti, ravnopravnosti, te višestranačje koje se zajamčuje Ustavom RH , od donošenja ovakvih Zakona kojima se direktno krše i narušavaju ta prava , očekujemo od Ustavnog suda RH da temeljito prouči sve odredbe Zakona,  koje smo naveli u ovom našem Prijedlogu, a koje nisu u skladu s Ustavom RH.
Ako Ustavni sud RH, odluči da ovakav Zakon može ostati na snazi, onda će zasigurno RH uskoro  biti zemlja sa 1,500.000 umirovljenika i 800000 zaposlenih u javnom sektoru, od toga ogroman broj / kaste uhljeba/ koje su/će zaposliti /uhljebiti/ vlastodršci (X=Y)=X, sa totalno upropaštenim realnim sektorom, sa preko 300000 nezaposlenih, te 300000 mladih koji već masovno napuštaju ili će tek  pobjeći iz RH i koji  nemaju gotovo nikakvu priliku da demokratskim putem, na slobodnim i poštenim demokratskim izborima stvore pretpostavke za promjene koje će im osigurati budućnost, a pogotovo
9
nakon donošenjem ovakvog Zakona kojim se zatire i gubi svaki smisao demokracije i na mala vrata ukida višestranačje u RH, te definitivno uvodi diktatura jedne oligarhije koju se neće moći smjeniti demokratskim putem.

Slijedom svega navedenog, razvidno je da:
-je Ustavni sud nadležan za ocjenjivanje suglasnosti ovog Zakona s Ustavom RH,
-je obrazloženje za donošenje ovog Zakona u suprotnosti s ciljevima koji se navode kao razlog za njegovo donošenje,
-je netransparentan postupak donošenja Zakona, te izostanak šire društvene rasprave,
-je s obzirom na vrijeme donošenja Zakona, njegovog stupanja na snagu, te mogućeg prijevremenog roka primjene isti donesen u roku izvan uobičajenih demokratskih standarda,
-je skraćen postupak donošenja Zakona,
-je diskriminatorski, eliminatorski i lustracijski sadržaj ovoga Zakona,
-su odredbe članka 8., 12., 13., 14. i 22.   Zakon u suprotnosti s temeljnim načelima Ustava RH - čime su narušene odredbe članaka 1., 3., 5., 14., 22. i 45 Ustava RH / - osobito su narušena temeljna načela slobode, pravičnosti, jednakosti, ravnopravnosti, jedinstvenosti, opće biračko pravo i dr./ odnosno da Zakon u cjelini nije u skladu s Ustavom RH.


Sljedom navedenog Predlagatelj predlaže  da Ustavni sud Republike Hrvatske donese

RJEŠENJE

I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor („Narodne novine“, broj  19/15) s Ustavom Republike Hrvatske.
II. Na temelju članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o suglasnosti s Ustavom  Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (“Narodne novine” broj 19 /15.) privremeno se obustavlja izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na osnovi  Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (»Narodne novine« broj 19/15.), jer bi  primjenom i provođenjem istog nastupile teške i nepopravljive posljedice.
III. Na temelju članka 31. stavka 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), do donošenja konačne odluke o suglasnosti Zakona s Ustavom RH iz točke II. izreke ovog rješenja, primjenjuje se Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor pročišćeni tekst (“Narodne novine” broj  120/11).
IV. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«


Na temelju članka 55. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), donosi se

O D L U K A

I. Ukida/ili poništava/ se Zakona o izmjenama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor („Narodne novine“, broj  19 /15) zbog toga što njegove odredbe u članku 8., 12., 13., 14. i 22.  nisu suglasne s odredbama članka 1., 3., 5., 14., 22. i 45 Ustava Republike Hrvatske, te se isti uklanja iz pravnog poretka Republike Hrvatske, jer se njime narušavaju temeljna načela Ustava RH i remeti
10

jedinstvenost i suglasnost cjelokupnog izbornog sustava u Republici Hrvatskoj.                                               ili
II. Utvrđuje se da odredbe članka 8., 12., 13., 14. i 22. Zakona o izmjenama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor („Narodne novine“, broj  19 /15) nisu suglasne s odredbama članaka 1., 3., 5., 14., 22. i 45 Ustava Republike Hrvatske, te se navedene odredbe ukidaju / ili poništavaju/.

III. Ukinuti/ili poništeni/ Zakon ili njegove osporovane odredbe prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda RH u „Narodnim novinama“.



Zagreb, 19.03.2015.

POTPIS Predlagatelja
Predsjednica DSŽ
Marija Jelinčić

 

Add comment


Security code
Refresh


Banner

Powered by Joomla! / Biblija / AFA alge / Zagrepčani / Umjetnici / Knjige za djecu / 100% besplatni oglasnik / Portal za pisce / Portal za knjižničare / Portal za sve i svakoga